Posttraumatski stresni poremećaj-sažete informacije za pacijente
Nakon što osoba preživi neki veoma stresan događaj, on/ona često može osjetiti da treba sam/a naći snagu da nastavi živjeti i “samo izaći na kraj s tim” ili “prijeći preko toga”. Međutim, neka iskustva su tako traumatična da se pojedinac suočava sa ozbiljnim problemima prevazilaženja tog iskustva i normalnog funkcionisanja u životu poslije njega. Moguće je da te osobe imaju posttraumatski stresni poremećaj.
|
 |
ŠTA JE TO POSTTRAUMATSKI STRESNI POREMEĆAJ (PTSP)?
Posttraumatski stresni poremećaj podrazumijeva razvoj karakterističnih simptoma koji traju duže od jednog mjeseca, zajedno sa poteškoćama po pitanju normalnog življenja i funkcionisanja nakon suočavanja sa ugrožavajućim i traumatičnim iskustvom.
SIMPTOMI
- Flashbacks —sjećanja na traumu ili “iznenadne slike” traume koje se pojavljuju neočekivano; to može uključivati i noćne more ili fizičke reakcije poput ubrzanog rada srca
- Izbjegavanje—izbjegavanje ljudi, mjesta, misli ili aktivnosti koji vraćaju sjećanja na traumatično iskustvo; može uključivati i osjećaj tuposti i stanje bezosjećajnosti, udaljavanje od porodice i prijatelja, ili “samo-liječenje” zloupotrebom alkohola i droga
- Hiperuzbuđenost—osjećaj “stanja pripravnosti” i iritabilnosti, problemi sa spavanjem, problemi sa koncentriranjem, osjećaj pretjerane budnosti i lahkog zastrašivanja, iznenadni izljevi bijesa.
KO JE NA RIZIKU DA OBOLI OD PTSP-A
- Pripadnici vojnih snaga koji su bili na bojištu i civili koji su pretrpjeli traume u ratu
- Osobe koje su silovane, seksualno ili fizički zlostavljane
- Osobe koje su preživjele ili bile svjedoci događaja opasnih po život
- Osobe koje su preživjele prirodne katastrofe, poput tornada i zemljotresa
LIJEČENJE PTSP-a
- Kognitivno-bihejvioralna terapija sa obučenim psihijatrom, psihologom ili drugim stručnjakom može pomoći da se izmijene emocije, misli i ponašanja koja su povezana sa PTSP-om, te može pomoći pri obuzdavanju osjećaja panike, bijesa i anksioznosti
- Određeni lijekovi mogu smanjiti simptome poput anksioznosti, impulsivnosti, depresije i nesanice, te smanjiti potrebu za alkoholom i drugim drogama.
- Grupna terapija može pomoći pacijentima da izraze svoja osjećanja u vezi sa traumom i da oforme mrežu uzajamne podrške.
- Informiranje o PTSP-u i dijeljenje tih informacija sa porodicom i prijateljima može poboljšati razumijevanje i osigurati podršku u periodu oporavka.
Više informacija na engleskom jeziku možete naći na stranicama:
Autor: Lise M. Stevens
Izvor: JAMA. 2007;298:588., Vol. 298 No. 5, avgust 2007., JAMA Patient Page, http://jama.ama-assn.org/cgi/content/full/298/5/588
Pročitajte još: