Zašto neki ljudi ne mogu gledati 3-D filmove Novi talas 3-D filmova u kinima čini da se neke osobe osjećaju bolesno – i to bukvalno. Stručnjaci tvrde da je problem u njihovim očima. Otprilike 5 % stanovištva ima tako slabu koordinaciju očiju da jednostavno ne može gledati 3-D film.  “Kada su u pitanju 3-D filmovi, oči moraju timski savršeno raditi. Osim toga, vid u oba oka mora biti kristalno jasan,” pojasnio je dr. James J. Salz, glasnogovornik Američke oftalmološke akademije. “Samo u tom slučaju dolazi do stapanja dvije slike.”

Da bi se postigao 3-D efekat obično se koriste dvije različite kamere koje projiciraju dva snimka jedan preko drugog radi stvaranja osjećaja dubine.

Nekih 30% posjetitelja kina imaju dovoljno dobru koorinaciju očiju da mogu gledati 3-D filmove, ali ne bez napora. Oni su skloni glavoboljama i zamoru očiju nakon gledanja 3-D filma u kinu, rekao je Jeffrey Anshel, optometričar pri VSP Vision Care. 

“Problem se javlja kod osoba koje imaju 3-D vid ali slab mehanizam stapanja slika,” objasnio je Salz. “Oči tada moraju napornije raditi. Mozak šalje dodatne impulse da bi oči ostale usklađene. Ako se očima stalno šalje signal za stapanje 3-D slika, osoba počinje osjećati dodatni napor koji se javlja u vidu bolesti kretanja.”

Mozak nadalje zbunjuju sukobljavajući signali koji dolaze od različitih dijelova tijela – očiju, receptora dodira na ekstremitetima i vestibularnog sistema u unutrašnjem uhu, pojasnio je dr. Robert Wiprud, profesor porodične medicine pri fakultetu Texas A&M Health Science Center College of Medicine.

 “Većinu vremena, sve te informacije se slažu i smislene su vašem mozgu,” rekao je on. “Međutim, kada odete pogledati realističan 3-D film, javlja se konflikt između onoga što vaše oči vide i onoga što vaš vestibularni sistem registruje. Oči vam govore da letite kroz zrak, dok vestibularni sistem govori ‘Ma ne, vi samo sjedite’. To vam daje lažan osjećaj kretanja koji, kod osjetljivih osoba može uzrokovati mučninu i glavobolju.”