English language
Savjeti i novosti o zdravljuDjecaHiperaktivnost i krajnici    
 
Djeca Minimize

Otklanjanje krajnika može izliječiti poremećaj hiperaktivnosti i nedostatka pažnje (ADHD) kod neke djece

Mali T.J. bip je ekstremno hiperaktivno dijete – trčao je u krugovima, uništavajući sve na svom putu. Davio je mačku i vukao je za rep.  Ujedao je učiteljicu i drugu djecu. Izbacili su ga iz obdaništa i prestali ga pozivati u goste.

 

Ali to je bilo nekad.

 

Danas, kako se T.J. približava svom trećem rođendanu, on je drugi dječak. Živahan, što je sigurno, ali osjećajan, a ne zloban i agresivan.

 

"Desio se totalni preokret – ovo je potpuno drugo dijete,” rekla je njegova majka Heather. "On je sada normalno, aktivno dijete. I po prvi put reaguje na disciplinu. Grli nas i govori nam da nas voli. On uči kako da dijeli stvari sa drugima i sada svi primijete razliku."


Šta je dovelo do promjene u njegovom ponašanju? Da li je T.J. dobio jake lijekove? Ne, već su mu izvađeni krajnici.

 

Kao što sve više medicinskih studija potvrđuje, odstranjivanje krajnika kod djeteta može, u nekim slučajevima, značajno popraviti, ako ne i izliječiti tešku hiperaktivnost koja se često dijagnosticira kao poremećaj nedostatka pažnje i hiperaktivnosti ili ADHD.

 

U SAD-u, danas je više od 2 miliona djece pogođeno ovim poremećajem i on se najčešće tretira uz pomoć kontroverznih psihoaktivnih droga, koje se ponekad uzimaju i tokom cijelog života.

 

Ali kod značajnog broja ove djece – u jednoj studiji čak polovina njih sa dijagnozom ADHD-a – jednostavna procedura vađenja krajnika može dovesti do poništavanja dijagnoze i uspostavljanja normalnog ponašanja.

 

Ključna veza u ovim slučajevima jeste način na koji dijete spava. Hrkanje, nemir, apnea (kratki prestanak disanja) i borba za dah tokom noći jasno su povezani sa hiperaktivnim ponašanjem preko dana kod male djece. A uvećani ili upaljeni krajnici i treći krajnik – tkivo povezano sa imunim sistemom na zadnjem i gornjem dijelu grla – u najvećem broju slučajeva su uzrokom “disanja koje remeti san”.

 

Tako je bilo i sa T.J-em, on je hrkao tako glasno da je njegov stariji brat morao preći u dugu sobu da spava, te mu je često curio nos. Ali nikada njegova majka nije pomislila da bi to moglo biti povezano sa njegovim lošim ponašanjem.

 

Tek nedavno primjećen je izravni uticaj otkanjanja krajnika i trećeg krajnika na smanjivanje, čak i eliminaranje, punog oblika pomećaja hiperaktivnosti kod djece sa problemima spavanja.

 

U nedavnoj studiji sa Univerziteta u Michiganu (University of Michigan), 22 djece sa ADHD poremećajem i problemima disanja pri spavanju podvrgnuto je operaciji otklanjanja krajnika. Nakon jedne godine, njih 11 više nije imalo simptome ADHD-a.

 

Kao rezultat ove i drugih novih studija, “doktori koji pregledaju zdravu djecu trebaju uvijek postaviti pitanja o hrkanju, lošem spavanju, problemima sa učenjem i ponašanjem, te obratiti pažnju na fizičke znakove poput uvećanih krajnika i trećeg krajnika,” stoji u rezimeu objavljenom u Žurnalu Američkog medicinskog udruženja - Journal of the American Medical Association (JAMA) iz juna.

 

I ako se sastave svi ovi simptomi, operacija je jedino rješenje, rekao je dr. Sanford Newmark, pedijatar iz Tucson-a.  

Ako se na ovi problemi ne riješe čim prije, to može imati duboke, čak i opasne po život posljedice po dijete – uključujući oštećenja srca i pluća, i trajne kognitivne nedostatke – u slučaju da poremećen san traje pet godina i više.

Izvor: AP, REDORBIT NEWS, avgust 2007., http://www.redorbit.com

Pročitajte još:

  
 
 

Sadržaj stranica JUDZKS treba koristiti u informativne svrhe. On ne može zamijeniti stručni savjet, dijagnozu ili liječenje ljekara. JUDZKS ne može biti odgovoran za bilo kakvu izravnu ili neizravnu štetu koja bi mogla proizići iz korištenja www.judzks.ba, te za bilo kakve propuste ili greške u sadržaju stranice.
Copyright 2005-2017. JUDZKS. Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole JU Dom zdravlja Kantona Sarajevo.

 
Prijava